Jednaka sudba je onom što stoji i što se bije,
Rđa uživa istu čast k'o ugledan junak,
Jednako neradnik umre k'o onaj što uradi mnogo.
- Ilijada, IX
Rđa uživa istu čast k'o ugledan junak,
Jednako neradnik umre k'o onaj što uradi mnogo.
- Ilijada, IX
Teofil kraj majke, obučen u narodnu nošnju,
sa mačem podignutim, u stilu vođa grčke
revolucije.
|
Poznat jednostavno kao Teofil, Teofil Hadžimihail ili Teofil Kefalas, rođen je kao prvo od osmoro dece obućara Gavrila Kefalasa, između 1867. i 1870. godine u mestu Varia blizu Mitilene, na ostrvu Lezbos, tada u Osmanskom carstvu. Bio je jedan od važnijih slikara grčke folklorne umetnosti.
Biografski podaci o Teofilu su retki i neprecizni. Poznato je da se u školi pokazao kao slab učenik, sa izraženim interesovanjem za slikarstvo. Sklonost i talenat verovatno je nasledio od Hadžimihaila, dede po majčinoj strani, koji je bio ikonopisac. Verovatno je imao osamnaest godina kada je napustio roditeljsku kuću da bi radio kao čuvar na kapiji grčkog konzulata u Smirni, gde je služio nekoliko godina. U Atini je tokom grčko-turskog tridesetodnevnog rata 1897. pokušao da se pridruži grčkim vojnim snagama, ali je odbijen. Nakon ove epizode, nastanio se u Volosu, gde je slikao murale po kućama, krčmama, prodavnicama, po mlinovima, pekarama, a oslikao je i celu jednu crkvu - crkvu Svete Marine. Mnoga od njegovih dela iz ovog perioda sačuvana su do danas, iako je veći deo njegovog opusa nestao u zemljotresima, požarima, nebrigom ili je jednostavno bio uništen od strane vlasnika koji nisu uviđali umetničku vrednost.
Osim bavljenja slikastvom, organizovao je pozorišne predstave tokom nacionalnih praznika, a tokom karnevala, rado se oblačio u Aleksandra Velikog, u pratnji falange školske dece, čije je kostime i opremu sam pravio. Kostime velikana helenske prošlosti, koje je predstavljao na svojim slikama, oblačio je Teofil i kad nije bio karneval. A van kostima, nosio je tradicionalnu fustanelu, narodnu nošnju koja podseća na suknju, nalik na one što ih nose Evzoni ispred zgrade Parlamenta u Atini. Za Teofila, to je bio način da iskaže svoju strast i veliku ljubav koju je osećao prema Grčkoj istoriji, mitologiji, religiji i svemu helenskom, ali njegov životni stil često je nailazio na nerazumevanje sugrađana. Naime, Grci, koji su u to doba već mahom usvojili evropski stil oblačenja, smatrali su da je Teofilovo grčevito držanje za prošlost ismevanja vredno, te je zbog svog izgleda često bio izložen podsmehu, a nakon jednog incidenta u Volosu, kada je oboren sa merdevina dok je slikao neki mural, napustio je Volos i vratio se u rodnu Mitilenu.
Ispostavilo se da ni u Mitileni nije našao svoje mesto pod suncem, jer je i tamo neretko bio izvrgavan ruglu. Nastavio je da se bavi slikanjem murala, često plaćen ničim drugim do tanjirom hrane i vinom. Od siromaštva mu nije klonuo duh - njegova dela iz ovog perioda čak doživljavaju eksploziju boja sa mnogim retkim tonovima, a uticaj orijenta i Vizantije oseća se sve jače. U tom periodu upoznao se sa Stratisom Elefteriadisom - Teriadeom, zemljakom iz Varije, koji je napustio rodni kraj zbog pravnih studija u Parizu, da bi tamo postao likovni kritičar, izdavač i pokrovitelj umetnosti. Teriade je od Teofila kupio velik broj slika, a naručio još veći, sa idejom da priredi izložbu u Parizu. Preko Elefterijadisa danas poznajemo Teofila, ali međunarodno priznanje je, kako to već često biva, došlo tek posle smrti.
Umro je marta 1934. verovatno od trovanja hranom, iako se kao zvanični uzrok smrti navodi srčani udar. 1936. imao je izložbu u Luvru, a 1965. u njegovoj rodnoj Variji, na Lezbosu, u Venizelosovoj ulici broj 13, otvoren je muzej, gde se za ulaznicu od 3 evra danas može videti 86 Teofilovih slika.
Aleksandar Veliki |
Erotokritos i Aretusa, mladić skromna porekla i ćerka atinskog kralja Herakla, čije se ljubavne muke opisuju u poemi pod istim imenom, a koja se smatra remek-delom grčke Renesanse. Autor Vikentios Kornaros, napisao je po ugledu na tada popularnu francusku romansu Paris et Vienne, iz 1487. Delo je popularno i danas, uglavnom zato što je prešlo u folkor. http://www.youtube.com/watch?v=eqrbXHW3Isw Da li si čula tužne vesti, moja Aretusa? Tvoj otac me je prognao u tuđinu. Četiri dana samo imam da se zadržim pa posle moram otići svojim putem sam. A kako da te napustim, kako da odem daleko i kako bez tebe da živim u izgnanstvu? |
Aleksandar Veliki seče Turke :) |
http://en.wikipedia.org/wiki/Theophilos_Hatzimiahail
јеси то купила џонијеве преводе?
ReplyDeleteZajmila. :) A neke ću kupiti, Ilijadu i Aleksandrijadu sigurno, ako nema u Platou pojedinačno, ima preko neta polovne-nekorišćene.
ReplyDeleteIde Nova godina, valjda će se neko iz bliskog kruga prijatelja setiti prigodnog poklona. Khm. :)
ReplyDelete