Thursday, August 14, 2014

Od davnina gastarbajterski

Demetrije II Paleolog
Stratioti, najverovatnije od grčke reči "στρατιώται", iliti "vojnici", bili su balkanski plaćenici u službi raznih evropskih država od 15. do 18. veka. Bili su etnička mešavina Grka, Albanaca i Srba, a predvodili su ih, između drugih, vizantijski plemići iz porodica Paleologa, Komnena, Laskarisa itd. koje je osmanska najezda poterala u plaćeničku službu. Tako na primer Demetrije II Paleolog (ne onaj koji je bio despot Moreje, nego drugi istog imena) piše da je tokom turskog napada na Kipar 1570. godine izgubio zemlje, gledao kako mu ubijaju oca i braću i siluju žene u kući, a njega su kao zarobljenika držali prikovanog za vesla na turskoj galiji šest godina. U pismu mletačkim vlastima, datiranom 27. januara 1584. godine, traži da ga postave kao kapetana stratiota na Kefaloniji ili Kritu, uz počasti koje odgovaraju njegovom imenu, koje je zaista nosilo nemali uticaj. Grčki uticaj međ stratiotima svih etniciteta zapravo je bio toliko jak da su npr. oni koji su bili slovenskog porekla svoja imena navodili kao: Soimiris, Vlastimiris, ili Voicha, ali su voleli i da se italijanizuju, pa se tako po istorijskim zapisima mogu pronaći sledeći opisi (prim.prev. u zagradi):

- Stefano de Bosnia, de Zorzi; 32 godine; crne oči; bradavica ispod desnog oka.
- Zuan (Jovan) de Belgrado, de Mirislan; plave kose, svetlo sivih očiju; ožiljak ispod levog oka; 30 godina.
- Cazavillan da Zara (Zadar), condam Lucha; 34 godine; mršav; crvenokos; ožiljak na čelu s desne strane.

Crvenokosi stratiot, 
1477-1491, Muzej Viktorije i Alberta, London
Stratiote jedan francuski istoričar opisuje kao krupne ljude, obučene u pohabanu odeću, koji na svojim velikim konjima netremice jurišaju na neprijatelja. Takođe je zaključio da su obučeni kao Turci bez turbana, ali ustvari odeća im je bila mešavina osmanskih, vizantijskih i evropskih uticaja. Od oklopa su u početku imali samo onaj tanak od veriga, da bi se kasnije uozbiljili i pojačali ga, ali nikad nisu nosili pun oklop. Od oružja nosili su po teško koplje, dugu sablju, buzdovan, i bodež. A negde navode i samostrel. Borili su se u grupama od između 18 i 30 ljudi, po pravilu krvno povezanih, a grupe su umele da broje i po 500 vojnika. 

Što se tiče veroispovesti, pretpostavlja se da su stratioti bili uglavnom hrišćani i to mahom pripadnici Grčke pravoslavne crkve, jer postoje zapisi da su osnivali verske zajednice u Veneciji i Dalmaciji, ali potkrao im se i po neki musliman, ili su pak neki vremenom prelazili u islam.

Elem, Venecija je stratiote sporadično upošljavala u Grčkoj na početku 15. veka, a prvi put aktivno u ratu protiv Turaka 1464-1478. Nametnuo se zaključak da stratioti koštaju daleko manje od italijanskih vojnika, dolaze opremljeni sopstvenim konjima, poznaju teren i kako reče jedan mletački vođ: "ovi seljaci se bore bolje od Italijana." Zato su ih uvezli i na teritoriju Italije. Za početak 7 komada iskrcalo se na kej Lido jednog lepog aprilskog dana 1482. godine, kada se svetina okupila na pristaništu da se u čudu divi veštini i brzini ovih konjanika u neobičnim haljinama. Jedan istoričar veli da su tog dana stratioti pred skupinom na konjima leteli kao ptice.

Tri kralja, rani 16. vek, Muzej Vizantije u Solunu
Stratiot, koji je naslikan pored, je verovatno bio
kapetan i donator.
Od tih sedam ptica, uskoro ih je doletelo 4.500, zajedno sa ženama i decom njih 15.500, izbeglih sa teritorije umirućeg vizantijskog carstva. Kako nisu mogli sve da ih zadrže u Italiji, poslali su ih Mletci na svoje teritorije na ostrvima Krf, Kefalonija i Zante, pa u Šibenik, Split, Zadar, Trogir i Kotor. Podelili su im neiskorišćenu zemlju i bilo je predviđeno da od te zemlje žive, a dodatno prihoduju od ratnog plena. Ovaj sistem nije funkcionisao jednostavno zato što onaj koji ratuje ne može da se istovremeno bavi poljoprivredom, a onaj koji se bavi poljoprivredom, ne može da dođe do ratnog plena. Takođe, ratnik može da ponese za sebe i konja količinu hrane dovoljnu za samo tri dana, tako da se tu javio problem. I kako to već biva između lepih želja i realnosti, neki mletački vođa obećao je stratiotima 3 godišnje isplate u žitu i 5 u novcu, a ustvari primali su: "za 19 meseci dve isplate u žitu i dve u novcu", kako kaže jedan izvor, a dešavalo se i da cele godine ne prime ništa. Osim toga, kako bi primili isplate, morali su da se pojave pred guvernerom u punoj ratnoj opremi na konjima, što je bilo nezgodno, jer bi guverner teško mogao mirne duše da izađe pred sve te ljude i njino oružje da bi ih obavestio da neće biti plaćeni. S druge strane, ako bi gladovali, morali su da prodaju konja i oružje, što ih je činilo daleko prijemčivijim za kontrolu. Stoga nije čudno to što se veliki broj stratiota, koji bukvalno varira izmedju 16 i 16.000, pridružio privatnom ratu Krokodilosa Kladasa.

Grb Kladasa
Krokodila prosto ne znam kako da doživim: jal kao bahatog lika koji je prosto voleo da pravi sranja, jal kao oportunistu i profitera, jal kao vođu svih potlačenih pod Turcima.

Kada je 1460. sultan Mehmed II zauzeo Moreju, tj. Peloponez, Kladasi su predali ključe od svog zamka Agios Jorgosa, a u zamenu dobili zamak Vardunia i neke zemlje pride, ali već pet godina kasnije, braća Kladas, Krokodilos i Epifani, bili su predvodnici grčkih stratiota koji su se borili za Mletke protiv Turaka. Predali su zamak i zemlje Veneciji. Epifani je postavljen za guvernera, a Krokodilos je na upoklon primio zlatne haljine i plemićku titulu. Sve ovo je palo u vodu kada su Mletci i Turci potpisali primirje, a Kladas napao Turke za svoj račun noseći Mletačku zastavu. Iz razloga meni nepoznatih. Mehmed II je odmah pisao Veneciji da im kaže da zna da oni nemaju nikakve veze sa time i da je poslao dve kaznene ekspedicije da ga se reši. Nakon što se Kladas udružio sa Teodorom Bua, vođom druge porodice stratiota, ove ekspedicije nisu imale uspeha, ali kada su Turcima stigla povelika pojačanja, ukrcao se Krokodilos na napuljsku galiju i otišao da pomaže Jovanu II Kastratoviću, sinu Đurđa Kastriota Skenderbega, u njegovoj buni protiv Turaka. Nakon što je buna propala, 1484. većina Kastratovićevih i Kladasovih ljudi prešli su u službu Napulja, a Jovan se nastanio u Italiji gde je oženio Irenu Paleologinu, ćerku Lazara Brankovića. Njihovi potomci danas žive u Italiji i jedini su živi naslednici Manojla II Paleologa. Ali to je sad neka druga priča. Za razliku od Kastratovića, Krokodil nije imao sreće. 1490. uhvaćen je tokom bitke u blizini Monemvasije i živ odran.

Grb Bua
Nisu se dobro proveli ni ljudi na njegovim zemljama. Gradovi spaljeni, ljudi poslati što u roblje, što u Carigrad gde su ih javno seckali na komadiće. Samo sedamnaestorica su primili zvanično pomilovanje od strane Turaka i Mletaka zajedno. Da li je Krokodilosov ratni drug, Teodor Bua, bio jedan od njih, ne znam, ali njegov sin, Merkurio (na donjoj slici), živeo je i prosperirao u Italiji, i za svoje vojne zasluge primio je i titulu grofa od Akvina i Rokaseke (nazivao se i princom od Peloponeza). Godine 1510. dobio je od Cara Maksimilijana I i pravo na grb sa dvoglavim orlom u stilu onog kakvog je koristilo Sveto rimsko carstvo, krstom kuće Burgundije i ona 4 slova što su ih koristili Paleolozi na svom grbu. Njegovi podvizi u borbama protiv Turaka, opevani su u pesmi sa sve ilustracijama raštrkanih posečenih turskih glava. Knjiga se može videti ovde, a po ilustracijama da se zaključiti da su onomad Grci ipak znali da se neprijatelj "mora poniziti i dehumanizovati" zarad što boljeg efekta. Da su stratioti penicilin za Turke, primetili su jako brzo nakon Mletaka i ostali Evropljani, čija se konjica, sa izuzetkom mađarskih husara i nemačkih "crnih jahača" nije dobro pokazala protiv turske spahijske konjice i akindžija.
Merkurio Bua, kapetan stratiota i grof Svetog
rimskog carstva

Za razliku od teške konjice koja je do tada u Evropi bila u modi, stratioti su bili brzi u napadu i povlačenju, iskusni u zasedama i kompleksnim lažiranim manevrima povlačenja i kotranapada.

Postojalo je nekoliko vrsta stratiota u ponudi:
- kratkotrajni ugovorci, ili ti zaposleni na povremenim i privremenim poslovima,
- rezidenti, kojima je dodeljivana zemlja,
- i provizionati, po pravilu kapetani, koji su primali pozamašne plate, kompenzaciju u vidu zlatne, crne i skarletne tkanine, titula, zemljišta, pa čak i utvrđenja.

U ove prve uglavnom su spadali Albanci. Venecija ih je smatrala pljačkašima, nazivali su ih "zente desregulata - ljudi bez zakona", koji su lojalni isključivo svom klanu, te ih nisu rado primali u službu. Oni drugi su bili Grci ili svi ostali helenizovani. 

Albance je rado upošljavala Marija Terezija da se bore protiv Francuza i Prusa. (Uzalud, jer je od Prusa, pod vođstvom Fridriha II Velikog, izgubila Šleziju.)

Henri VIII (sa VI žena) uvezao je jedinice Grka iz Argolide i poslao ih da se bore kako protiv Škotlanđana na severu Engleske tako i protiv Francuza u Bolonji, a za svoje usluge su, kako kažu knjige istorijske, primili pozamašnu nagradu, u šta verujem jer se Henri uvek vodio principom "kad je beg bio cicija?" i rado praznio državne kase.

Luj XII takođe je poželeo da ima spostvene estadiots i uzeo ih je nekih 2.000 komada 1497. godine. U službi francuske Vojske ostali su do 1600. godine.

Francuski stratioti 1507. Slika iz 19. veka.
Kralj Fernando II od Aragonije, kojemu su stratioti činili deo lične garde, slao ih je u Napulj da ratuju protiv Francuza za tamošnjeg kralja, a kako se ovo dešavalo između 1494. i 1559. godine, pretpostavljam da su "los estradiotes" iz španske vojske ratovali protiv "les estradiots" na francuskoj strani, tako da eto nama jedne od lepih balkanskih tradicija koje ljubomorno čuvamo: brat na brata udario.

Stratioti su stigli i do Nemačke, Holandije, Moskve, a volim da verujem da su se ponekad negde i nastanjivali. Zanimljiva je pretpostavka da današnji Srbi sa severa Dalmacije vode poreklo od stratiota*, delom Srba izbeglih iz Bosne na teritoriju Mletačke republike, delom Grka naseljenih iz Italije na granicu Dalmacije i Knina.  Naknadno je došlo do nečega što jedan nemački autor naziva kirchensymbiose: pošto su dalmatinski Srbi i Grci bili pravoslavci u katoličkom okruženju, vremenom su se ujedinili oko crkve, međusobno mešali i do 19. veka počeli svi da se izjašnjavaju kao Srbi.

U skorije vreme javlja se tendencija da se porodica Bua, zajedno sa ostalim kapetanima stratiota, prikaže kao albanska, ali kako su svi ovi ljudi poreklom sa grčke teritorije, kako su govorili i pisali na mešavini italijanskog i grčkog, bili hrišćani i predvodili vojnike koji su se izjašnjavali kao Grci, teško je pronaći argumente da se te tvrdnje podrže.

Šta se na kraju desilo sa stratiotima? Vreme ih je pregazilo. Nisu bili efikasni protiv artiljerije, a kada su evropske konjice preuzele njihovu taktiku, prestala je potreba za njihovom službom. Kapetani su se umetnuli u redove aristokratije, a oni koji su bili manje privilegovani, preorijentisali su se na poljoprivredu i ostala obična zanimanja.

------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Slike i gro informacija preuzeti sa: http://surprisedbytime.blogspot.com/

* Izvor: http://www.twcenter.net/forums/showthread.php?24651-Stradioti-Balkan-Mercenaries-of-the-15th-century&s=0f86b809fe9a352b594e92fd9f84cd9c
Ioannes Veloudos, Hellenon Orthodoxon apoikia en Venetia historikon hypomnema, ed. 2 (Venice, 1893), pp. 16-27; Giura, "La Comunita Greca di Napoli (1534-1861)," pp. 121-127; Dusan Kasic, "Die Griechisch-Serbische kirchensymbiose in Norddalmatien vom XV. bis zum XIX jahrhundert," Balkan Studies 15 (Thessalonike, 1974): 21-48.

http://en.wikipedia.org/wiki/Stratioti

17 comments:

  1. Najlepše hvala na ovom uvidu u prošlost mojih predaka!! :)
    Mislim da si uspela da nađeš smisleno objašnjenje za to otkud ja crvenokosa i pegava u sred dalmatinskog krša!!! :)))

    ReplyDelete
    Replies
    1. A možda i objašnjenje otkud ti palo na pamet da 4 godine učiš starogrčki u školi... :) Dobro, realno, izvor je iz 3. ruke, ali interesantna priča, nekako mi se sve "složilo". :)

      Delete
  2. (нек неко јави грофици да јој је сајт био оборен, а налог највероватније хакован :))

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ja čekam da izađe vest u Blicu ili kakvom drugom reputabilnom online magazinu. Ko je ta grofica? :)

      Delete
    2. па она претходна - морао сам некако да преведем duchesse, а и овај нови назив не знам како бих тачно превео, сетио сам се да сам у основној имао другарицу чија се мама звала лефтерка, али мислим да су они били бугари, тако да не знам да ли је овде примењив тај превод :)
      што се тиче овог поста, интересантан је, само превише латинских извора на тему византије, а ја то не волим јер су пристрасни и злобни. да ли си читала малу хронику, сфранесову? не ону проширену, то је добар избор за ову тему.

      Delete
    3. Pa nisam čitala. Preporučio mi neko još proletos, al nisam imala prilike da dođem do knjige. Ako pak naiđem na neke oprečne informacije, ja ću izdati ispravljeno i dopunjeno izdanje posta. :)
      Nego, pre 300 godina, kada smo ova Mira i ja obitavale u Atini, iz šale smo uzele grčka imena. Ja sam bila Elefteria (što Grci često čitaju kao Lefteria pa može biti otud i Lefterka) što bi na srpskom bilo Slobodanka. :)

      Delete
  3. Moze biti da je ova statua u Mistri, gde je krunisan, ali reprodukcije se nalaze na nekoliko mesta u Grckoj, ima jedna i u Atini. Nasla sam knjigu na Scribdu, zamisli, mada na engleskom, ali snaci cu se vec nekako valjda. :)
    Uzgred, mislim da je Maksimilijan ovom dao pravo da nosi grb, a da je grb Bua sam dizajnirao. Bar sam ja tako razumela. I dalje ne znam zasto se nazivao princem Peloponeza, ali otkrice se! :)

    ReplyDelete
  4. и ја мислим да је у мистри, ал да не лупам, не знам да ли се ти стари називи још увек користе, мистра, мореја... него могла би да преведеш овај натпис, ако те не мрзи, а грци су могли да ставе и године по тадашњем рачунању времена, од постања света он је рођен 6912, а цариград је пао 6961.

    ReplyDelete
  5. Napišem komentar i google mi ga obriše. Elem, drugi put. Mislim da Mistra još nosi to ime, a Grci su otkada prešli na onaj kalendar, čemu sam se, priznajem, čudila.
    Ovaj grčki na natpisu je čudan, ali mislim da u prevodu na savremeni jezik znači otprilike: "Spasiti svoj grad nije niti moje pitanje, niti pitanje bilo kojeg njegovog stanovnika. Zajedničkom, netraženom odlukom svi ćemo umreti i nećemo voditi računa o svojim životima." Ali ovo zvuči trapavo, pa ću potražiti bolji prevod kasnije. Sigurno postoji :)

    ReplyDelete
  6. довољно, хвала :)
    око 5.000 ромеја унутар зидина и око 200.000 османлија на копну, а међу њима и вазалне трупе деспота ђурађа бранковића, плус посаде око 400 бродова... то је било бар 50:1, тако да рационални запад можда и справом није хтео да пошаље војну помоћ, само католичке мисионаре, отуда у оној кавафијевој песми ...престаните попови да читате, затворите јеванђеља, освојили су град, освојили... у тренутку отпочињања напада почела је та здружена миса или како се већ зове код католика тај обред. а видиш и овде пише спасити град - кажу да су га у византији сви једноставно називали само град, и знало се нашта се мисли.

    ReplyDelete
  7. Da, 'ealo i polis...' 'grad je osvojen, a ja sam još živ' može biti da je to baš iz Sfrancesa, i ujedno meni najupečatljiviji detalj o Konstantinu da je umro boreći se kao jedan od vojnika.
    Što se tiče zapada, mislim da je to tada bila dominantna politika: ako vidiš velikog igrača na međunarodnoj sceni koji je u problemu, nemoj da mu pomažeš kako bi ga izbacio iz igre. Kratkovido razmišljanje, pogotovo ako uzmeš u obzir razlog iz kojeg su se kasnije mađarski husari izveštili u borbi protiv azijatske konjice. Ali ne treba u svemu tome videti mržnju zapada prema istoku - oni su to radili i jedni drugima, i to često, iako su im vladajuće elite bile uglavnom u krvom srodstvu. Mislim da smo to negde već pominjali. A gledala sam i neki ruski dokumentarac u kojem oni kao jedne od glavnih krivaca za propast Carigrada vide, kako kažu, 'oligarhe' koji nisu hteli da daju pare da se unajme plaćenici. Mada nisam ni sigurna da bi ih spasli plaćenici. Možda bi se samo produžila agonija, jer su Turci bili baš namereni da dođu na ovamo, a bilo ih je puno i imali su razvijen vojni sistem. Carstva umiru, jbg, nekad na sreću, a nekad na žalost.
    Uzgred, mislim da je Atina danas jedini glavni grad Evrope bez džamije. Mada, aprila meseca ove godine je kandidat za gradonačelnika Nea Dimokratije imao brilijantnu ideju da se o tom pitanju izjasne građani na referendumu, i nisam ispratila kako se ta ujdurma završila.

    ReplyDelete
  8. „Predaja grada nije niti moje lično pravo niti pravo bilo kog pojedinca koji u njemu živi, jer je naša zajednička odluka da poginemo svi zajedno, a ne da spasemo svoj život.“
    "To surrender the city to you is beyond my authority or anyone else's who lives in it, for all of us, after taking the mutual decision, shall die out of free will without sparing our lives."

    Na engleskom postoji deo o slobodnoj volji, koji je na srpskom izostavljen, ali svakako su oba prevoda bolji od onog mog trapavog. :)

    ReplyDelete
  9. мени је овај српски превод таман, ја некако мислим да је ту слободна воља вишак, тј. да се не ради о томе и да чак и овај детаљ илуструје колико нас западњаци не разумеју (да не кажем колико ви нас не разумете :)), али што кажеш ти горе већ смо то коментарисали и сложили се да се не слажемо... :)

    ReplyDelete
  10. толико о томе да је нова демократија десно оријентисана, али имаш и горе ствари, у солуну је левица на власти и довели су турске инвеститоре да обнове кућу мустафе кемала, а планирају и меморијални центар младе турске, а градоначелник изјављује да није солун само грчки град. а ја сам гледао документарац (мислим да није био руски :) о историји фанара, једином добро очуваном византијском кварту у истанбулу, који су систематси девастирали, па је сада познат ваљда само по фенербахчеу. ово копиле из солуна је могло да се сети и да цариград није одувек турски, те да је хришћанску већину изгубио тек 1922 или 23. па да бар затражи неки реципроцитет у обновама.
    једино не знам како смо дошли до ових тема, предлажем паузу :)

    ReplyDelete
  11. Ne znam je li pauza završena. :) Za slučaj da jeste, samo bih dodala da je Ataturkova kuća odavno muzej, mislim da je 2013. renovirana, verovatno turskim parama jer se nalazi na posedu turskog konzulata. Problem je taj što je Butaris uzeo da gradi spomenik Ataturku u njegovom rodnom gradu, što su u Grčkoj neki poredili sa idejom da se izgradi spomenik Hitleru u Ranshofenu, imajući na umu pogrom Grka u Smirni, za početak. Butaris je takođe imao izjave da su mu Turci braća i ceo spektar srodnih poteza a sve pod zastavom ekonomske saradnje u kriznim vremenima. Sad, koliko je sve to zaista dobro za ekonomiju, ne znam, ali je neukus u najmanju ruku.

    ReplyDelete
  12. моја фрагилна психа, тешко издржава више од 1-2 коментара, много је ово :)
    ово је добар пример улоге левице и деснице у друштву, ко хоће тако да посматра ствари. чисто економски гледано, ердоан је конзервативно трошио новац и враћао дугове, једина су земља која је од дужника ммф-у постала зајмодавац унутар ммф-а и највећи су произвођач у региону. с друге стране, грци су у духу леве либералне идеје еу само трошли и задуживали се, па је тако и овом бутарису добар свако ко хоће нешто уложи или макар ''повољно'' позајми. слично као и код нас, и ми патимо од стрних инвеститора и зајмодаваца. ја бих више волео да грчка има свог ердоана (као и ми), па да обнавља своју обалу и градове на истоку, кроз стране инвестиције и културну сарадњу, а да је турска у дуговима.
    па макар твитер некад и не радио :)

    ReplyDelete
  13. Twitter bi i onako trebalo zabraniti, zajedno sa ostalim društvenim mrežama. Uvesti nedruštvene mreže. :)
    Moja fragilna psiha, izgleda, recituje onog Ovidija. Sad bih npr. imala još nešto da dodam, ali u pravu si, bolje ne preterivati. :)

    ReplyDelete